Mele

Page 3

Mī Nei

Ke huli hele aʻe nei ʻoe

E ake ana e kō ka ʻanoʻi a loko

Ma uka ma kai, i ʻō, i ʻaneʻi

Kāu huli ʻana i kō ka ʻiʻini

Pehea nō hoʻi inā ma ʻaneʻi

Kilohi mai ʻoe i nēia uʻi

Na pāpālina aʻo mī nei

Nāu e ʻike mai noho ē ke onaona

Pali ē ke kua, mahina ē ke alo

Ma nei poli ʻoe, pumehana kāua

Nā maka nei, kāʻili puʻuwai

Ke honi nei ihu, ʻolu ʻoe, ʻolu wau

Nēia mau lima, nēia poʻohiwi

ʻAlawa mai ʻoe, aia i lalo ia nani

Ke kiʻina nei lā a ka lawe mālie

Hoʻohihi ʻoe ke ʻike mai

Haʻina ka puana pili kaʻu kēpau

ʻAhahana lilo ʻoe, lilo iā mī nei

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 173.

“While you are searching all over, consider Mī nei — Me, right here. The offer is extended, with careful listing of virtues and features.” (He Mele Aloha, pg. 173)

kaomi e hoʻolohe i ke mele.

Nā Aliʻi

Aloha nā ʻahahui o nā aliʻi

Nā aliʻi mai nā kūpuna mai

E paʻa i nā ʻōlelo kaulana

E hele a moe i ke ala

Hū wale aʻe nā hoʻomanaʻo ʻana

No nā aliʻi kaulana

Ua pau, ua hala lākou

A koe nō nā pua

Ua pau, ua hala lākou

A koe nō nā pua

E lei i ka lei haʻaheo o Hawaiʻi

Ka wehi hoʻi o nā aliʻi i hala

E paʻa ka manaʻo me ka lōkahi

E mau ke ea o ka ʻāina i ka pono

He aliʻi ʻo Kalani ua kaulana

Ka Napoliona o ka Pākīpika

E lei i ka wehi haʻaheo o Hawaiʻi

Nā hulu mamo like ʻole

E lei i ka wehi haʻaheo o Hawaiʻi

Nā hulu mamo like ʻole

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma nā ʻaoʻao 186-187.

“Composed by Samuel Kuahiwi around 1928, this tribute to the departed chiefs contains two famous sayings. The first is ‘E hele a moe i ka ala,’ known from Kamehameha’s ‘Law of the splintered paddle,’ which guaranteed the safe passage for women, children and the infirm. The second is ‘Ua mau ke ea o ka ʻāina i ka pono,’ Kamehameha III’s 1843 statement that became Hawaiʻi’s motto, and translates ‘The life of the land is perpetuated in righteousness.’” (He Mele Aloha, pg. 187)

kaomi e hoʻolohe i ke mele.

Pane Mai

Ua ala ʻoe e kuʻu ipo

Kāhea ana au iā ʻoe

I ka lipolipo o ka pō

Pane mai, pane mai

Huli, huli kou kino

Pumehana i ka laʻi

Kīpuni ʻia kāua me ke aloha

Pane mai, pane mai

Hoʻomaha ʻoe i kuʻu poli

Honi aku a honi mai

He aloha wau iā ʻoe

Pane mai, pane mai

ʻOluʻolu ʻoe e kuʻu ipo

I kēia hoʻoipoipo nei

I ka wai welawela nui

Pane mai, pane mai

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 214.

“This composition by Robert Cazimero reminds us that the urge to hold a dear one can come at any time, even waking you from a deep sleep.” (He Mele Aloha, pg. 214)

Pua Līlia

ʻAuhea wale ʻoe e ka ua

Ke nihi aʻe nei i nā pali

Ka helena o ia pua i ʻako ʻia

Ke popohe mai nei ia uka

Ia uka hoʻi aʻu e walea ai

Ke ʻala onaona o kuʻu pua

He pua ʻoe naʻu e lei mau ai

Ke ʻala kuʻu pua līlia

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 225.

“One of the most beautiful and erotic Hawaiian love poems, written by Alfred Unauna Alohikea, who was a master kaona. A natural musician who could not read or write music, Alohikea was Kauaʻi’s composter laureate. A farmer, fisherman, and quite a lady’s man, he often sailed between Kauaʻi, Niʻihau and Oʻahu, to trade fish and taro. There was a ‘Lily’ on each of the islands. He wrote the lyrics on one trip and the melody on another. His ex-wife, present wife and girlfriend were all at his side on his deathbed.” (Huapala.org)

kaomi e hoʻolohe i ke mele.

Pua Līlīlehua

‘Auhe wale ana ‘oe

E ka pua līlīlehua

A he ipo ho‘ohenoheno

E ho‘ohihi ai nō ka mana‘o

Iā ‘oe e ‘imi ana

I nā nani o ka ‘āina

Eia nō lā au ma ‘ane‘i

E kali ana i kou ho‘i mai

E ‘alawa mai ho‘i ‘oe

I nei mau maka onaona

He mau maka poina ‘ole

E Kapalili ai ko pu‘uwai

Hilo pa‘a ‘ia ke aloha

I ka lino hilo pāwalu

‘A‘ohe mea e hemo ai

Me a‘u ‘oe a mau loa

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 226.

“Mary Kawena Pukui and Kahauanu Lake composed this for Maʻiki Aiu Lake, and it is danced today with much aloha by her many students and disciples. Maʻiki was raised in Pālolo, and was thus given the lyrical name Līlīlehua after the famous rain goddess of that name, a legendary lady of Pālolo who was courted by a moʻo. The lady had a human sweetheart; of course the moʻo was jealous.” (He Mele Aloha, pg. 226)

Pua Mae ʻOle

Kaulana ʻIkuā me Kaʻauʻa lā

Nā ʻeu kīpuka ʻili

Nā āiwaiwa o ʻEuropa lā

No Waimea ē ka ʻeu

I ka ua Kīpuʻupuʻu

I kahua Waiomina

ʻOlua nā moho puni o ke ao lā

Nā ʻeu kīpuka ʻili

ʻAʻohe kupuʻeu nāna e ʻaʻe lā

No Waimea ē ka ʻeu

I ka ua Kīpuʻupuʻu

Me ke anu aʻo Kaleponi

Na ke kelekalapa i haʻi maila

Nā ʻeu kīpuka ʻili

ʻIkuā e ka moho puni ke ao lā

No Waimea ē ka ʻeu

I ka ua Kīpuʻupuʻu

Nā kuahiwi ʻekolu

Haʻina ʻia mai ana ka puana lā

Nā ʻeu kīpuka ʻili

ʻIkuā ē ka moho puni ke ao lā

No Waimea ē ka ʻeu

I ka ua Kipuʻupuʻu

Nā kuahiwi ʻekolu

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 227.

“John “Squeeze” Kamana left us not only this song, but the story of its creation. Squeeze had the music in his mind as early as 1933, in the days when he would sit under the tree on the beach by the Moana Hotel playing music and watching his young daughter, Leone Kananipuamaeʻole, play in the water. But it wasn’t until 1954, that the poetry came to him, a song complete, when he visualized her running up from the water, blossoming from a small child into a beautiful grown woman.” (He Mele Aloha, pg. 227)

Waiomina

Kuʻu pua, kuʻu pua mae ʻole

Nou mau koʻu liʻa ʻana

He nohea ʻoe i kuʻu maka lā

A no nā kau a kau

Nani, he uʻi ka wahine lā

A he lei wehi no nā kūpuna

Kuʻu pua, Kuʻu pua mae ʻole

Nou kuʻu mele nei

Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma nā ʻaoʻao 276-277.

“Helen Lindsey Parker tells the story of three cowboys from Waimen, Hawaiʻi — ʻIkuā Purdy, Archie Kaʻauʻa, and Ebon ʻJackʻ Low — who competed in the international rodeo competition in Cheyenne, Wyoming in 1907. ʻIkuā was declared world champion and, it was reported, received a standing ovation. Kaʻauʻa took third place and Low placed sixth. ʻHelen Lindsey Parker was an excellent horsewoman. She spent her life on the ranches of the Big Island, understood perfectly the life of the paniolo — and happened to be a musician and singer with a beautiful voice.’” (He Mele Aloha, pg. 277)