Mele
Page 3
Mī Nei
Ke huli hele aʻe nei ʻoe
E ake ana e kō ka ʻanoʻi a loko
Ma uka ma kai, i ʻō, i ʻaneʻi
Kāu huli ʻana i kō ka ʻiʻini
Pehea nō hoʻi inā ma ʻaneʻi
Kilohi mai ʻoe i nēia uʻi
Na pāpālina aʻo mī nei
Nāu e ʻike mai noho ē ke onaona
Pali ē ke kua, mahina ē ke alo
Ma nei poli ʻoe, pumehana kāua
Nā maka nei, kāʻili puʻuwai
Ke honi nei ihu, ʻolu ʻoe, ʻolu wau
Nēia mau lima, nēia poʻohiwi
ʻAlawa mai ʻoe, aia i lalo ia nani
Ke kiʻina nei lā a ka lawe mālie
Hoʻohihi ʻoe ke ʻike mai
Haʻina ka puana pili kaʻu kēpau
ʻAhahana lilo ʻoe, lilo iā mī nei
Nā Aliʻi
Aloha nā ʻahahui o nā aliʻi
Nā aliʻi mai nā kūpuna mai
E paʻa i nā ʻōlelo kaulana
E hele a moe i ke ala
Hū wale aʻe nā hoʻomanaʻo ʻana
No nā aliʻi kaulana
Ua pau, ua hala lākou
A koe nō nā pua
Ua pau, ua hala lākou
A koe nō nā pua
E lei i ka lei haʻaheo o Hawaiʻi
Ka wehi hoʻi o nā aliʻi i hala
E paʻa ka manaʻo me ka lōkahi
E mau ke ea o ka ʻāina i ka pono
He aliʻi ʻo Kalani ua kaulana
Ka Napoliona o ka Pākīpika
E lei i ka wehi haʻaheo o Hawaiʻi
Nā hulu mamo like ʻole
E lei i ka wehi haʻaheo o Hawaiʻi
Nā hulu mamo like ʻole
Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma nā ʻaoʻao 186-187.
“Composed by Samuel Kuahiwi around 1928, this tribute to the departed chiefs contains two famous sayings. The first is ‘E hele a moe i ka ala,’ known from Kamehameha’s ‘Law of the splintered paddle,’ which guaranteed the safe passage for women, children and the infirm. The second is ‘Ua mau ke ea o ka ʻāina i ka pono,’ Kamehameha III’s 1843 statement that became Hawaiʻi’s motto, and translates ‘The life of the land is perpetuated in righteousness.’” (He Mele Aloha, pg. 187)
E kaomi e hoʻolohe i ke mele.
Pane Mai
Ua ala ʻoe e kuʻu ipo
Kāhea ana au iā ʻoe
I ka lipolipo o ka pō
Pane mai, pane mai
Huli, huli kou kino
Pumehana i ka laʻi
Kīpuni ʻia kāua me ke aloha
Pane mai, pane mai
Hoʻomaha ʻoe i kuʻu poli
Honi aku a honi mai
He aloha wau iā ʻoe
Pane mai, pane mai
ʻOluʻolu ʻoe e kuʻu ipo
I kēia hoʻoipoipo nei
I ka wai welawela nui
Pane mai, pane mai
Pua Līlia
ʻAuhea wale ʻoe e ka ua
Ke nihi aʻe nei i nā pali
Ka helena o ia pua i ʻako ʻia
Ke popohe mai nei ia uka
Ia uka hoʻi aʻu e walea ai
Ke ʻala onaona o kuʻu pua
He pua ʻoe naʻu e lei mau ai
Ke ʻala kuʻu pua līlia
Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 225.
“One of the most beautiful and erotic Hawaiian love poems, written by Alfred Unauna Alohikea, who was a master kaona. A natural musician who could not read or write music, Alohikea was Kauaʻi’s composter laureate. A farmer, fisherman, and quite a lady’s man, he often sailed between Kauaʻi, Niʻihau and Oʻahu, to trade fish and taro. There was a ‘Lily’ on each of the islands. He wrote the lyrics on one trip and the melody on another. His ex-wife, present wife and girlfriend were all at his side on his deathbed.” (Huapala.org)
E kaomi e hoʻolohe i ke mele.
Pua Līlīlehua
‘Auhe wale ana ‘oe
E ka pua līlīlehua
A he ipo ho‘ohenoheno
E ho‘ohihi ai nō ka mana‘o
Iā ‘oe e ‘imi ana
I nā nani o ka ‘āina
Eia nō lā au ma ‘ane‘i
E kali ana i kou ho‘i mai
E ‘alawa mai ho‘i ‘oe
I nei mau maka onaona
He mau maka poina ‘ole
E Kapalili ai ko pu‘uwai
Hilo pa‘a ‘ia ke aloha
I ka lino hilo pāwalu
‘A‘ohe mea e hemo ai
Me a‘u ‘oe a mau loa
Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 226.
“Mary Kawena Pukui and Kahauanu Lake composed this for Maʻiki Aiu Lake, and it is danced today with much aloha by her many students and disciples. Maʻiki was raised in Pālolo, and was thus given the lyrical name Līlīlehua after the famous rain goddess of that name, a legendary lady of Pālolo who was courted by a moʻo. The lady had a human sweetheart; of course the moʻo was jealous.” (He Mele Aloha, pg. 226)
Pua Mae ʻOle
Kaulana ʻIkuā me Kaʻauʻa lā
Nā ʻeu kīpuka ʻili
Nā āiwaiwa o ʻEuropa lā
No Waimea ē ka ʻeu
I ka ua Kīpuʻupuʻu
I kahua Waiomina
ʻOlua nā moho puni o ke ao lā
Nā ʻeu kīpuka ʻili
ʻAʻohe kupuʻeu nāna e ʻaʻe lā
No Waimea ē ka ʻeu
I ka ua Kīpuʻupuʻu
Me ke anu aʻo Kaleponi
Na ke kelekalapa i haʻi maila
Nā ʻeu kīpuka ʻili
ʻIkuā e ka moho puni ke ao lā
No Waimea ē ka ʻeu
I ka ua Kīpuʻupuʻu
Nā kuahiwi ʻekolu
Haʻina ʻia mai ana ka puana lā
Nā ʻeu kīpuka ʻili
ʻIkuā ē ka moho puni ke ao lā
No Waimea ē ka ʻeu
I ka ua Kipuʻupuʻu
Nā kuahiwi ʻekolu
Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma ka ʻaoʻao 227.
“John “Squeeze” Kamana left us not only this song, but the story of its creation. Squeeze had the music in his mind as early as 1933, in the days when he would sit under the tree on the beach by the Moana Hotel playing music and watching his young daughter, Leone Kananipuamaeʻole, play in the water. But it wasn’t until 1954, that the poetry came to him, a song complete, when he visualized her running up from the water, blossoming from a small child into a beautiful grown woman.” (He Mele Aloha, pg. 227)
Waiomina
Kuʻu pua, kuʻu pua mae ʻole
Nou mau koʻu liʻa ʻana
He nohea ʻoe i kuʻu maka lā
A no nā kau a kau
Nani, he uʻi ka wahine lā
A he lei wehi no nā kūpuna
Kuʻu pua, Kuʻu pua mae ʻole
Nou kuʻu mele nei
Aia kēia mele i ka puke He Mele Aloha ma nā ʻaoʻao 276-277.
“Helen Lindsey Parker tells the story of three cowboys from Waimen, Hawaiʻi — ʻIkuā Purdy, Archie Kaʻauʻa, and Ebon ʻJackʻ Low — who competed in the international rodeo competition in Cheyenne, Wyoming in 1907. ʻIkuā was declared world champion and, it was reported, received a standing ovation. Kaʻauʻa took third place and Low placed sixth. ʻHelen Lindsey Parker was an excellent horsewoman. She spent her life on the ranches of the Big Island, understood perfectly the life of the paniolo — and happened to be a musician and singer with a beautiful voice.’” (He Mele Aloha, pg. 277)